Kodeks državnih službenika u
institucijama Bosne i Hercegovine, VM BiH 121/13 od 28. 05.
2013. godine („Službeni glasnik BiH“,
broj 49/13 od 24.06.2013.)
POGLAVLJE I. – OPŠTE
ODREDBE
Član 1.
(Predmet)
(1) Kodeksom državnih službenika u
institucijama Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Kodeks), uređuju se
pravila i principi dobrog ponašanja državnih službenika u institucijama Bosne i
Hercegovine (u daljnjem tekstu: institucija) u obavljanju državne službe,
zasnovana na Ustavu, ratificiranim i objavljenim međunarodnim ugovorima,
zakonima i drugim propisima u Bosni i Hercegovini.
(2) Ovaj kodeks sadrži pravila i principe
dobrog ponašanja državnih službenika prema građanima i u međusobnim odnosima
državnih službenika, kao i upoznavanje građana sa ponašanjem koje imaju pravo
očekivati od državnih službenika.
Član 2.
(Cilj kodeksa)
Cilj kodeksa je da državni službenik kao
predstavnik institucije svojim ponašanjem štiti javni i pravni interes zasnovan
na Ustavu i zakonu i tako doprinosi jačanju uloge i ugleda državne službe.
Član 3.
(Primjenjivanje načela državne službe, odgovornosti i
obaveze)
(1) Državni
službenik u obavljanju dužnosti primjenjuje načela državne službe i načela
ponašanja državnih službenika, propisana Zakonom o državnoj službi u
institucijama Bosne i Hercegovine i drugim propisima.
(2) U
ostvarivanju principa kodeksa državni službenik poduzima radnje i mjere koje su
propisane, izbjegava i suzdržava se od onih radnji koje nisu dopuštene ili su
zabranjene.
(3)
Izuzimajući odredbe propisa o disciplinskoj odgovornosti, ocjenjivanju i
unapređenju državnih službenika, državni službenik nije odgovoran za mišljenje
izneseno i odluku donesenu u dobroj vjeri i u skladu sa najboljim znanjima i
vještinama u toku izvršenja službenih dužnosti, povjerenih zadataka i
dodijeljenih ovlaštenja.
(4) Državni
službenik dužan je da uredno, pravilno i blagovremeno obavlja poslove i zadatke
svog radnog mjesta, kao i druge povjerene poslove i zadatke u okviru stručne
spreme i kompetencija.
(5) Svaka
naredba koju, u vršenju diskrecionih ovlaštenja, državnom službeniku izdaje
nadređeni, mora biti jasna, odnosno razumljiva i moguća sa utvrđenim razumnim
rokovima za izvršavanje i sa tačno određenim ili odredivim predmetom, i
utemeljena na zakonima, podzakonskim propisima, planovima i programima rada,
ili drugim aktima koji regulišu nadležnosti i djelatnosti institucije.
POGLAVLJE II. –
ZAŠTITA LIČNOG UGLEDA I UGLEDA DRŽAVNE SLUŽBE
Član 4.
(Očuvanje ugleda institucije)
(1) Državni službenik dužan je da vodi računa
da ponašanjem na javnom mjestu i istupanjem u javnosti ne umanji lični ugled,
ugled institucije i povjerenje građana u državnu službu.
(2) U
obavljanju privatnih poslova državni službenik ne koristi službene oznake ili
autoritet radnog mjesta u državnoj službi.
Član 5.
(Zaštita javnog interesa)
Pri donošenju odluka i vršenju diskrecionih
ovlaštenja državni službenik dužan je da vodi računa o javnom interesu i
relevantnim činjenicama i ne smije da djeluje na način koji ga dovodi u položaj
obaveze vraćanja usluge nekom fizičkom ili pravnom licu.
Član 6.
(Sprječavanje sukoba interesa)
(1) U vršenju svojih poslova državni službenik
ne smije da dozvoli da njegov privatni interes dođe u sukob sa javnim
interesom.
(2) On je
dužan da vodi računa o stvarnom ili mogućem sukobu interesa i poduzme sve mjere
predviđene zakonom radi izbjegavanja sukoba interesa.
Član 7.
(Postupanje sa povjerenim sredstvima)
Državni
službenik je dužan da materijalna i finansijska sredstva koja su mu povjerena u
vršenju poslova koristi namjenski, ekonomično i efikasno, isključivo za
obavljanje poslova i da ih ne koristi za privatne svrhe.
Član 8.
(Postupanje sa poklonom)
(1) Državni
službenik ne smije da primi poklon, niti bilo kakvu uslugu ili drugu korist za
sebe ili druga lica u vršenju svoje dužnosti, osim protokolarnog ili prigodnog
poklona manje vrijednosti uz shodnu primjenu propisa kojima se uređuje
sprječavanje sukoba interesa pri vršenju javnih funkcija.
(2) Ukoliko
je državnom službeniku ponuđen poklon ili neka druga vrijednost dužan je da
poklon ili drugu korist odbije, odnosno uručen poklon vrati, da poduzme radnje
radi identifikacije lica i ukoliko je moguće pronađe svjedoke i da odmah o tome
sačini službenu zabilješku i obavijesti neposredno pretpostavljenog.
(3) Ako je državni službenik u nedoumici da li
se ponuđeni poklon može smatrati prigodnim poklonom manje vrijednosti dužan je
da o tome zatraži mišljenje od neposredno pretpostavljenog.
Član 9.
(Korištenje imovine institucije u privatne svrhe)
Državnom
službeniku nije dozvoljeno korištenje imovine institucije u privatne svrhe, a
posebno korištenje imovine institucije protivno interesu državne službe.
Član 10.
(Postupanje sa informacijama)
(1) U
vršenju svojih poslova državni službenik ne može zahtijevati pristup
informacijama koje mu nisu potrebne za obavljanje poslova, a informacije koje
su mu dostupne koristi na propisani način.
(2) Državni
službenik ne smije da neovlašteno saopštava informacije do kojih je došao u
obavljanju svojih poslova, kao ni da daje informacije drugima ako to nije u
skladu sa zakonom, drugim propisom ili pravilima i procedurama institucije.
(3) U
obavljanju privatnih poslova državni službenik ne smije da koristi informacije
koje su mu službeno dostupne radi sticanja pogodnosti za sebe ili za svoje
srodnike.
Član 11.
(Politička neutralnost)
(1) Državni
službenik u vršenju svoje dužnosti pridržava se političke neutralnosti.
(2) U
službenim prostorijama institucije državni službenik ne smije da nosi i ističe
simbole političkih stranaka, niti njihov propagandni materijal, te da javno
ispoljava svoje uvjerenje vezano za političke stranke i njihovo djelovanje.
(3) Državni
službenik ne smije da utiče na političko opredjeljenje drugih državnih
službenika.
Član 12.
(Ophođenje sa strankama)
(1) U
ophođenju sa strankama državni službenik je dužan da postupa profesionalno,
ljubazno i pristojno, poštuje ličnost i dostojanstvo stranke, pokaže
zainteresovanost i strpljenje posebno sa neukom strankom, blagovremeno i tačno
daje podatke i informacije u skladu sa zakonom i drugim propisom, pruža pomoć i
daje informacije o nadležnim organima za postupanje po zahtjevima, kao i o
pravnim sredstvima za zaštitu prava i interesa.
(2) Državni
službenik se rukovodi načelom jednakosti, jednako postupa prema svim građanima,
bez diskriminacije ili povlašćivanja na osnovi dobi, nacionalnosti, etničke
pripadnosti ili porijekla, socijalne pripadnosti ili porijekla, jezičkog i
rasnog porijekla, političkih, vjerskih ili drugih uvjerenja ili sklonosti,
invalidnosti odnosno hendikepiranosti, obrazovanja, spola, bračnog ili
porodičnog statusa, spolne orjentacije, imovinskog stanja, entitetskog
državljanstva ili drugog statusa.
(3) Državni
službenik postupa s posebnom pažnjom prema osobama s invaliditetom i drugim
osobama s posebnim potrebama.
Član 13.
(Međusobni odnosi državnih službenika)
(1)
Međusobni odnosi državnih službenika temelje se na uzajamnom poštivanju,
povjerenju, saradnji, pristojnosti i strpljenju.
(2) Državni
službenik je dužan da u odnosu sa drugim državnim službenikom obezbjedi
potrebnu saradnju, ne ometa proces rada, pospješuje profesionalne odnose i
radnu atmosferu i da izbjegava radnje koje bi imale štetne posljedice po ugled
institucije.
Član 14.
(Zdravo radno okruženje i zaštita zdravlja)
(1) Državni
službenik je dužan brinuti se o zdravom i lijepom radnom okruženju u službenim
prostorijama.
(2) U
službenim prostorijama državni službenik ne koristi duhanske prerađevine, osim
na mjestima koja su saglasno propisima za to određena, ne unosi niti konzumira
alkohol, zabranjene supstance ili psihoaktivne medikamente koji se ne mogu kupiti
u slobodnoj prodaji a nije ih prepisao ovlašteni doktor medicine.
Član 15.
(Standardi odijevanja na radu)
(1) Državni
službenik je dužan da bude prikladno i uredno odjeven, primjereno poslovima
državnog službenika i da svojim načinom odjevanja na radnom mjestu ne narušava
ugled institucije.
(2)
Neprikladnom odjećom smatra se naročito:
a) za
muškarce: kratke pantalone ili druge pantalone koje u stojećem stavu dosežu
iznad članaka, bluza/majica koja nema kragnu i/ili rukave i/ili je neuobičajenih/živih
boja, te obuća otvorenih prstiju;
b) za žene:
previše otvoren vratni izrez bluze/majice i/ili bluza/majica bez leđa i bez
rukava, suknja ili kratke pantalone koje u stojećem stavu dosežu iznad koljena
više od pet centimetara, te neprimjerena obuća (papuče ili druga obuća
otvorenih prstiju koja se sa zadnje strane ne pridržava uz nogu );
c) sportska
odjeća, veća oznaka ili natpis na odjeći, simbol koji može biti uvredljiv ili
iritantan po bilo kojem osnovu, nepokriveni torzo, te nošenje kape u službenim
prostorijama.
(3) Državnom
službeniku nije dozvoljeno imati tetovaže na vidljivim dijelovima tijela, te
imati probušene pojedine dijelove tijela, osim ušiju.
(4)
Neposredno pretpostavljeni upozorava državnog službenika koji je neprikladno
odjeven na obavezu poštovanja ovog kodeksa u pogledu odijevanja na radnom
mjestu i na mogućnost pokretanja disciplinskog postupka u slučaju ponovljene
povrede kodeksa.
POGLAVLJE III. –
NEPOŠTIVANJE KODEKSA
Član 16.
(Zaštita standarda ponašanja)
(1) Državni
službenik koji smatra da se od njega ili drugog državnog službenika traži da
postupi na način koji nije u skladu sa ovim kodeksom o tome pismeno obavještava
rukovodioca organa uprave ili druge institucije (u daljnjem tekstu: rukovodilac
institucije).
(2) Državni
službenik zbog toga ne smije biti stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na
druge državne službenike, niti izložen uznemiravanju prilikom obavljanja svojih
dužnosti i ostvarivanja prava u instituciji.
Član 17.
(Pritužbe na nepoštivanje kodeksa)
(1) Građani
i službenici mogu se obratiti rukovodiocu institucije pritužbom na ponašanje
državnog službenika, za koje smatraju da je protivno odredbama kodeksa.
(2) Pritužbe
razmatra rukovodilac institucije i po potrebi podnosi zahtjev za disciplinski
postupak saglasno Zakonu o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine,
kojim je kršenje ovog Kodeksa utvrđeno kao povreda službene dužnosti.
POGLAVLJE IV. –
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 18.
(Nadzor nad provođenjem kodeksa)
Nadzor nad
provođenjem ovog kodeksa obavlja rukovodilac institucije.
Član 19.
(Posebna pravila ponašanja)
Institucije
čiji državni službenici obavljaju poslove koji zahtijevaju dodatno regulisanje
pravila ponašanja ili postupanja, mogu svojim aktima dodatno regulisati
specifičnosti navedenog ponašanja ili postupanja (nošenje uniforme ili službene
odjeće, upotreba oružja, drugih sredstava prinude ili posebnih ovlaštenja,
itd.). Takvo regulisanje mora biti u skladu sa principima ovog kodeksa.
Član 20.
(Primjena kodeksa na imenovana lica i zaposlenike)
(1) Ako nije
drugačije propisano, odredbe ovog kodeksa shodno će se primjenjivati na:
a) lica koja
su zasnovala radni odnos imenovanjem, odnosno postavljenjem u instituciju;
b)
pripravnike, volontere, osobe koje u radnom vremenu obavljaju poslove za
instituciju po osnovu ugovora o djelu, te na osobe koje obavljaju aktivnosti u
instituciji po osnovu sporazuma sa institucijom bilo koje vrste.
(2) Dok se
na jedinstven način ne urede pravila ponašanja zaposlenika u institucijama,
odredbe ovog kodeksa shodno će se primjenjivati i na zaposlenike, osim ako je
Zakonom o radu u institucijama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik
BiH", бр. 26/04, 7/05, 48/05, 60/10 i 32/13) i podzakonskim aktima
drugačije regulisano.
Član 21.
(Stupanje na snagu)
Ovaj kodeks
stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku
BiH".